DRUŠTVENE MREŽE:

  • Instagram
  • LinkedIn

Vrati me na vrh

Proudly created by Ursula.© 2016

SVE ŠTO LJUBAV NIJE...


Imam osjećaj da bih o ovoj temi mogla pisati jako puno. Jer ljubav ima toliko nijansi da ih je teško sve opisati i staviti u jedan post. Tako da ne znam niti sama od kuda da počnem. Ali evo, ajmo početi od slova lj...

LJ kao ''ljubim''.

Upoznali smo određenu osobu. Doživjeli sindrom leptirića u trbuhu. Cijeli svijet se okrenuo za 360 stupnjeva i onda stao. Naopačke naravno. I ljubimo kao nikada do sada. Predali smo se u potpunosti toj osobi. Nalazimo se u bajci i sve je divno i krasno. Vjerujem da je većina ljudi barem jednom u životu doživjelo to LJ. No na kraju često se to LJ pretvorilo u ''zbLJuv''. Negdje je bila greška. Očito to nije bilo ljubim koje smo očekivali. No opet, bila to greška ili ne, rekla bih da je to jedna životna škola gdje upoznajemo sami sebe. Ono što NE želimo i na kraju ono što želimo. Dosta puta sam svjedočila kod dragih mi prijatelja baš tu situaciju gdje se LJ pretvara u ''zbLJuvotinu''. Jer idealiziramo osobu s kojom smo u vezi. No na svu sreću, na kraju često iz ''zbLJuv'' izraste nova, divna osoba. Izraste lotus. Izdignuli su se iz loših veza, isto kao lotus iz muljevitog močvarnog tla i procvjetali u najljepši cvijet. E takve ljude posebno volim. Stvarno nose svoje ožiljke sa težinom, no ponosno i sigurno. I stoje im kao dijamanti oko vrata.

U kao ''uzdam se u tebe i svoju sreću stavljam u tvoje ruke''.

Volimo da nas drugi liječe i da stavimo ključ naše sreće u njihove ruke. No eto često se i dogodi da drugima taj naš ključić koji smo predali s povjerenjem padne iz ruku. I onda to boli. Onako jako. Jače od fizičke boli ponekad. I krivimo njih. No zapravo sami smo si krivi. Dokle god vlastitu sreću stavljamo u tuđe ruke i prebacujemo odgovornost na partnera, biti će bolno. Za nas. Jer očekivali smo, a očekivanja se često ne ispune. Prvo jer osoba ne percipira ljubav identično kao Vi. Dvije osobe, dvije percepcije, dva različita pojma ljubavi i potpore. A i na kraju osoba koja je ušla u Vaš život nije tu da ispunjava Vaša očekivanja, niti Vi njihova. No taj dio svi teško učimo i mislim da se oko toga i stvori najviše izazova.

B kao ''budi tu bez obzira na sve''.

Bez obzira koliko nam je često loše u odnosu i podsvjesno znamo da taj odnos nema kvalitetnu osnovu za budućost, nastavljamo biti u njemu. A zašto? Prvo ljudi se boje promjene, a ne kuže da je promjena jedina stalna stvar u životu. Drugo ljudi se boje biti sami. Samoća. Suočiti se sa sobom. Ajme koji bauk i problem. A zapravo, kada bi se svatko usudio posvetiti sebi, izgraditi sebe kao kvalitetnu osobu, shvatiti što želi od svog života te kakva mu je percepcija kvalitetnog odnosa, onda bi stvari bile drugačije. Rodili smo se sami, umrijeti ćemo sami, a bojimo se sami sebe. Okrenite se sebi. Spoznajte sebe. Onda, kada dođe pravi trenutak doći će osoba s kojom možete stvarati kvalitetan odnos, bez straha da će Vas ta osoba slomiti. Jer kada zavolite sebe u potpunosti, dodatak ljubavi druge osobe je samo nadogradnja. No, ode li ta osoba iz Vašeg života, Vi ste i dalje OK. Jer niste izgubili sebe.

A kao ''ajde, učini mi na volju''.

Ako učiniš ovo, ono, ovako, onako...više ću te cijeniti i voljeti. Ima li to smisla? Promijeni se i biti ćeš bolja/i. Promijeni se i ''voljeti ću te više''. Moram to staviti pod navodne znakove, jer to nema veze sa volim te. Kada Vas netko iskreno voli, zaljubiti će se u Vaše mane. Voljeti će Vas onakvima kakvi jeste u potpunosti kao osoba. U redu, uvijek postoji prostor za uskladiti se i zajednički riješiti neke stvari. No, mijenjati svoja duboka uvjerenja i stavove i karakter radi druge osobe...ljudi moji, nije to ljubav. Prva sam u redu koja je mislila da ako udovoljim svim uvjetima moga partnera da ću mu biti najbolja. No nisam bila. Dapače, sve što više udovaljate, to su prohtjevi s druge strane još veći. I nema im kraja. I onda Vas to pojede iznutra. Pad samopouzdanja, samopoštovanja je često rezultat toga. I na kraju, ne znate više tko ste. Ne znate gdje počinjete i završavate Vi, a gdje druga osoba. Osjećaj gubitka identiteta...u svakom slučaju nešto nimalo ugodno.

V kao ''vjeruj mi, bez obzira na sve''.

Ne vjeruj svojim očima, vjeruj meni. Ta mi je najdraža. No osim fizičke prevare, tu je ona emocionalna. Ne znam koja je gora, meni osobno, varanje je samo po sebi užasno. Pokazuje čisto nepoštovanje prema osobi koju navodno volimo, a zapravo jedino što takvi ljudi vole su oni sami. Samoljublje do ibera i nepoštovanja. Jednostavno...ne znam što bih rekla više. Preljubnici očito imaju određeni problem čije riješenje i sreću traže u tuđim rukama. Da li će ga naći, a tko će znati...možda ako sebe pronađu prvo, možda pronađu i sreću.

Često tražimo, a malo dajemo. Veliki na riječima, mali na djelima. Još kada ego zapleše tango...milina. Olako se mi razbacujemo pojmom ljubavi.

No ima onih ljudi...stvarno divnih ljudi. Njima ljubav nije stvar, nije cilj, nije interes, niti zadovoljenje vlastitih potreba. Njima je ljubav davanje i sreća partnera. Mir i harmonija odnosa. E takvi parovi su mi prekrasni. I malo ih je, no ima ih. Stvarno ih je divno vidjeti zajedno i kako funkcioniraju. I ja vjerujem u takve odnose.

Ukoliko ste razočarani i trenutno ste u određenoj boli radi osobe koju volite...ne gubite nadu. Jer ljubav nije bol. Ako nešto boli, znači da Vas taj odnos mora nešto naučiti da postanete jači i bolji. Nije bez veze bol dio riječi bolji. I kada prerastete tu bol i shvatite što je bilo krivo u tom odnosu, tada ćete shvatiti da je to bilo daleko od ljubavi i da je to bio običan zbljuv. I neka je, jer barem znate da za Vas u svijetu negdje postoji nešto bolje i kvalitetnije. Nešto što ljubav ustvari i je.

Vaš Life Coach Ursula

#OČEKIVANJA #SREĆA #EMOCIJA #LJUBAV #ŽIVOT

20 views