DISNEYEVE PORUKE

Dva posta i to dan za danom. Možda Vam djeluje kao čudo, no ovo se zove inspiracija. Upozoravam da je post dugačak. I to dosta.

Dakle, prvo Walt Disney je legenda. Sve što proizlazi iz Disneyeve kuće je stvarno fantastično. Barem za mene. U psihologiji postoji čak i tehnika nazvana Walt Disney Strategija. Toliko o tome koliko je taj gospodin čovjek super lik. I stvarno, kada gledate njegove crtiće i filmove, možda Vam se sadržaj ne čini nešto pretjerano zabavnim (osim ako niste kao ja pa Vam je sve što je vezano za tu temu tako suuuuuuper - ali ja nisam mjerilo, naravno). No pouke su fantastične.

Eto, pišem ovaj post zbog toga jer sam sinoć gledala film U šumi ili ti ga izvorno Into The Woods. Mjuzikl. Nisam znala da je mjuzikl. I poludjela sam u par navrata. Kada su nakon 15 minuta filma svako malo pjevali, mislila sam da ću se dignuti i izaći iz dvorane jer ću u suprotnom imati spaljene živce. Ali nisam. Oboružala sam se strpljenjem zbog ljubavi prema bajkama. I eto, sada se toliko žurim napisati post jer me taj film inspirirao. Smiješno.

No ovako. U filmu se isprepliću sve već poznate i ispričane priče. Od Zlatokose, Pepeljuge pa do Crvenkapice. I tako, jedna tema se veže na drugu, što stvara treću temu što čini priču hmm...drugačijom. I zadnjih 20 minuta filma, ostanem zadivljena. Jer poanta nije bila u sadržaju, poanta je bila u poukama. Više njih.

Trenutak u kojem sam počela povezivati ''ispjevane'' rečenice likova sa životima koje živimo jest moment kada se trebao riješiti jedan veliki problem (odnosno izazov). Pepeljuga, gospodin Pekar, Jack, Crvenkapica i Vještica su u tom momentu napravili ono što radimo svi mi ljudi. Počeli su kriviti jedni druge. To bacanje krivnje je trajalo neko vrijeme i bilo je veoma intezivno. Odjednom su se stvari počele vrtjeti u krug i odlaziti u daleku prošlost. I tako, gospoda je raspravljala i međusobno se napadala i optuživala. Sve ono što mi radimo kada imamo određeni problem u životu. Ne preuzimamo odgovornost, već tražimo krivca. I u tom momentu nije više bilo bitno koji je problem i kako ga riješiti, važno je pronaći krivca. A šta je najbolje, u ovoj situaciji su svi bili krivi a i nitko. Zbog čega? Zbog toga jer su, kao svi ljudi, napravili ono što je za njih bilo najbolje i najpozitivnije u datom momentu. Ali, to više nije bilo važno. Svatko se opravdavao i napadao drugoga i proglašavao ga krivcem. Ne radimo li mi iste te stvari u našem životu? Hm? Rekla bih svakako. Problem je tu, ajmo naći tko je kriv. I kad shvatimo da su krivci naši pretci...(sezanje u daleku prošlost i pretjerivanje naravno), dobili smo jedno veliko - ništa. Jesmo riješili problem? Nismo. Hoće li se riješiti problem jer smo našli ''krivca''. Neće. I šta dalje?

Na kraju, kada je prošlo burno međusobno okrivljavanje, shvatili su da je svatko od njih odgovoran i da nije u redu ovo što rade. Osvijestili su da na ovaj način neće postići ništa, već da se moraju zajednički, koristeći svoje sposobnosti okrenuti ka pronalasku riješenja. Jesu li ga riješili? Jesu. Zašto? Jer su svoj fokus usmjerili na cilj i na pronalasku riješenja. Bilo je poteškoća, dakako, ali uspjeli su. Jesu li izgubili dosta energije na svađanje? Jesu. Jesu li postigli nešto time? Da. Stres. Često se i mi u našim životima samo fokusiramo na problem. I od problema ne vidimo riješenje. Ili ga ne želimo vidjeti. Ali razlika je u tome da li idemo ka problemu ili ka riješenju. Kakvi ste Vi prilikom suočavanja sa izazovima?

Osim preuzimanja odgovornosti, bacanja krivnje, definiranja problema i kretanju ka cilju, bila je još jedna stvar vrijedna spomena. Odnosila se na roditeljske obrasce koje preuzimamo kao djeca, na naša uvjerenja i na kraju na odgoj vlastite djece. Kažem Vam ja, pametni su ti Disneyevi ljudi jer se stvarno puno toga moglo vidjeti i osvijestiti gledanjem filma - ako ste to htjeli.

I tako, ide jedan dio gdje gospodin Pekar ostavlja svoje dijete, jer smatra da ga ne može odgojiti sam, zbog toga jer ne zna kako. Ne poznaje što znači biti otac jer nije imao figuru oca u svom životu - i njega je otac napustio. Ima uvjerenje da on to ne zna, ne može. I odlazi. Jako su moćna ta uvjerenja kao što sam već pričala u postu o mamutima. Toliko su moćna kao i loša iskustva te nas navode na postupke koji znaju biti jako pogubni za nas. Sami sebe blokiramo, a zašto? Radi uvjerenja koje imamo pohranjena duboko u sebi. No, na kraju je gospodin Pekar shvatio da on može biti bolji od svoga oca i ne želi činiti očeve pogreške. Odluči se vratiti i pokušati biti najbolji otac iako ne zna kako. I tako, dobije podršku svojih prijatelja koji mu kažu da nije sam. Prevladao je uvjerenje i usudio se. To ja jedna vrsta hrabrosti.

Dakako, bio je i trenutak u filmu koji bih mogla povezati sa prošlim postom i svim stvarima koje su nam važne. Trenutak u filmu gdje gospođa Pekar, ima ljubav svog života, dobije dijete koje je toliko željela i na kraju...kušnja. Dolazi Pepeljugin princ (da on, i meni je bilo čudno - ne pitajte) i očaran je njome. I tako oni malo flertaju, lijepo je jednom, lijepo je drugome...i princ odlazi. I sada, gospođa Pekar je u nedoumici. Ima predivnoga sina, svoga muža koji je uzdržava i voli, ali sada bi ona imala i princa s kojim će ovako, ponekad, jel... Počinje uzimati kvalitetne stvari iz svoga života zdravo za gotovo. Jer osjetila je nešto kratko ali posebno sa princem. No, je li to vrijedno toga? Izgubiti sve da bi imali nešto malo. Na kraju, ipak shvaća što joj je važno i koje su njezine vrijednosti. Eto, ona je došla pameti...a jeste li Vi? Želite li sve i uzimate li stvari i osobe koji su dio Vaše svakodnevnice zdravo za gotovo? Možda to i činite. Ne brinite, shvatiti ćete što ste imali kada ih izgubite. Tada će vam opet one postati važne.

I eto, dolazi nam princ kod Pepeljuge. Ona zna da je on zastranio i bio sa drugom djevom. Pita ga zašto je to napravio, mislila je da mu je ona važna, jer da je, ne bi je povrijedio.

Na to on kaže:

''Učili su me da budem šarmantan, a ne iskren.''

Eto, opet se vraćamo na to što mi učimo vlastitu djecu. Ali ne samo što ih učimo, nego kakav im primjer dajemo. Pušiti cigarete i istodobno braniti djetetu da puši jer to nije dobro, stvarno je smiješno. Djeca uče od roditelja. Djeca modeliraju roditelje. Djeca žele biti svoji roditelji. Razmislite malo, da li je sve ono što pričate njima, da li Vi živite te vrijednosti? Jer pričati jedno, misliti drugo, a činiti treće nije dovelo nikada ništa dobro. Stoga, biti roditelj nije mala stvar. Velika je to odgovornost. Naučiti djecu i pokazati im na vlastitom primjeru. To će pametiti čitav život, to će biti njihova istina jer će odrasti sa tim uvjerenjima. Pitanje je hoće li ih htjeti razbiti ili ne. Eto, zapitajte se da li Vašu djecu učite samo da budu šarmantna kao princ ili im pokazujete i neke druge vrijednosti.

S ovim ću završiti ovaj već i onako predugačak post. Zadnja pjesma u filmu bila je ''Children Will Listen'' i ide ovako:

Careful the things you say Children will listen Careful the things you do Children will see and learn Children may not obey, but children will listen.

Ili po naški:

Budi pažjiv sa stvarima koje kažeš

Djeca će slušati

Budi pažljiv sa stvarima koje činiš

Djeca će vidjeti i naučiti

Djeca možda neće poslušati, ali će djeca slušati.

Zapitajte se ako smatrate da imate šta.

Vaš Life Coach Ursula