U OKOVIMA VREMENA

Vrijeme.

Što je to vrijeme i kako ga tumačimo?

Kada kažem vrijeme, pritom ne mislim na vremensku prognozu i našeg dragog Vakulu. Mislim na opći pojam vremena. Još tijekom školovanja smo se na fizici susreli sa tim pojmom. Ako se sjećate, u fizici je vrijeme postavljeno kao veličina koja obilježava trajanje nekog događaja ili razmak između dva događaja. Tako je Newton smatrao da je vrijeme apsolutno i da teče jednako za sve promatrače. S druge strane, imamo i teoriju da je vrijeme način na koji ljudska svijest percipira događaje. No, o kojoj god teoriji je riječ, jedno je sigurno - mi ljudi često znamo biti u okovima vremena.

Kada kažem okovi vremena mislim na sljedeće:

Trebala/o bih do 24-te godine završiti faks.

Važno je da u roku od godine dana nađem posao u struci.

Veoma je bitno da do 26-te godine upoznam ljubav svog života.

Do 30-te bi bilo dobro da se udam i rodim barem jedno dijete.

Želim se do 35-te dobro zabavljati, pa ću se poslije toga skrasiti.

Nekako mi se čini da su žene podložnije tome nego muškarci, ali opet ima raznih slučajeva. No da se mi vratimo na temu.

Čemu rokovi? Čemu ti okovi?

Što će se dogoditi ako npr. ne zavšite faks sa 24, nego studirate do 26-te godine svog života. Što ako ne pronađete adekvatnog partnera do 30-te? Udati ćete se za prvog samo da biste bili udani i rodili do tog roka? Sada se tu postavlja drugo pitanje:

Da li su ti svi rokovi-okovi uvjetovani okruženjem u kojem živimo? Radite li to samo da biste ''se uklopili'' u nekakve norme koje je društvo postavilo? Tko Vam garantira da ćete pronaći adekvatnu osobu do 26-te? Tko Vam garantira da će taj brak, ako bude sklopljen do 30- te biti sretan brak? Zar je važno da samo budete u vremenskom okviru i društveno ''prihvaćeni'' jer ste život ''odradili'' u određenom roku?

Ili je možda važnije da budete sretni i ispunjeni što god radili u kojem god trenutku života.

Znam ljude koji su se oženili sa 20-tak godina jer žive u okruženju gdje, ako se u tim godinama ne udaš/oženiš, imaš etiketu - ''s njom/njim nešto ne valja''. Da, u pitanju su male sredine, no to postoji. Znam ljude koji su čekali onu pravu sreću i našli to u kasnim 30-tima. Znam one koji su se udali/oženili i rastali, pa su automatski etiketirani kao - ''ljudi koji nisu uložili mnogo truda u svoj odnos / prelako su odustali / odbacili su sve a nisu popravili / ne valjaju jer imaju jedan brak iza sebe''. Toliko predrasuda i nerazumijevanja od strane društva da se smrzneš. Predrasude su druga tema, no definitivno su prisutne u svim segmentima života, pa tako i ovom.

No, nemojte me krivo shvatiti. Dobro je u životu planirati i imati postavljene rokove. To je dapače veoma zdravo i jedna od uspješnih strategija riješavanja zadataka te kratkoročno i dugoročno postavljenih ciljeva. U tome Vam uspješno može pomoći SMART metoda. No ponekad ti rokovi mogu biti uteg. U slučajevima kada nemamo kompletnu kontrolu nad svojim životom, definitivno znaju biti nešto s čime se ljudi na kraju teško nose. Ako osoba sebi zacrta da će se do 30-te udati/oženiti i to nažalost ne učini radi spleta okolnosti (ili kako bih ja rekla radi života), često se to može odraziti kao ''nisam uspio/la - ja sam neuspjeh - mene nitko neće - ja ne valjam''. Ako su rokovi postavljeni za teme i zadatke nad kojima nemamo kontrolu, ako oni ne budu izvršeni u zamišljenom roku, često znaju ''udariti'' po čovjekovom samopouzdanju, samopoštovanju i viđenju sebe. I to samo zbog toga jer smo si sami nešto nametnuli.

Molim Vas, nemojte si to raditi. Nije vrijedno. Jednostavno nije. Tu Vam ne leži sreća, samo opterećenje i ono ''što će drugi reći.'' Jedine pojave koje određuju Vaš život su strah, ljubav i vjera. Vjera u sebe. Vjera da ono što trenutno radite je ono što je pravo za Vas. Vjera da će sve biti u redu ako i ne završite faks do 24-te i ako ne rodite do 30-te. Danas možete voditi život u jednom smjeru, a sutra ako donesete drugačiju odluku, život Vam može otići u sasvim nekom drugom smjeru. Moguće je onoliko koliko si sami dozvolimo. Moguće je onoliko koliko se sami ograničimo.

Život je put. Život je dar. A darovano Vam je vrijeme. Vrijeme koje imate do smrti za koju ne znate kada će pokucati na Vaša vrata. Zato pokušajte ovaj jedan život kojeg ste svjesni živjeti po Vašoj sreći, vjeri, pravilima. Činite ono što Vam odgovara. Planirajte koliko, kako želite i s kim želite. No, ne stavljajte se u okove društva i vremena. Tu leži strah, tu leži osuda, tu leži tuga.

Život je ono što se događa dok radite planove za život. I ponekad je dobro prepustiti se životu. Čisto da vidite njegovu moć i gdje Vas sve može odvesti. Stoga, ukoliko i niste nešto napravili u zadanom roku, vjerujte mi, Vi niste radi toga neuspješni, nesposobni niti loši. Vi niste ono što Vam društvo nameće. Vi ste sve ono u što vjerujete. A ja vjerujem da je život igra i da niti jedan potez nije krivi potez. Niti jedna odluka nije kriva odluka. Sve Vas na kraju dovede do određene točke trenutka. Tamo gdje trebate biti i tamo gdje je najbolje za Vas. Greške ne postoje jer ili ste pobjednik ili ste diplomirali dio životne škole.

Sreća je jedini cilj kojemu trebate težiti u svim aspektima života. A ona ne poznaje niti rokove niti godine. Ona poznaje jedino trenutak. I to ovaj sada. Jer uvijek je pravo vrijeme da se učini ono što će Vas usrećiti i ispuniti. Molim Vas, ne zaboravite to...

Samo idite i živite. Živite svoju sreću. A vrijeme potapšajte po ramenu.

Jer Vakula je rek'o.

Vaš Life Coach Ursula