SMISAO

Vjerujem da je svatko od Vas barem jednom u životu sebi postavio sljedeće pitanje:

''Što je smisao života?''

Smisao. Života. Mog života. Tvog života.

No sve što više promatram ljude, vidim da često zanemare sebe u smislu svog istinskog postojanja. Ne rade više stvari koje vole i koje im pružaju osjećaj sreće, nego stvari koje smatraju da moraju. Uvijek im je izlika ''jer je to realno''. Nametnu sami sebi ono što drugi kažu da je realno i onda žive po tome. Ne preispituju se. Zanemaruju onaj unutarnji glas koji im šapuće koja je njihova istina. Dozvole da vanjski svijet totalno utječe na njih i preuzme njihov život. I taj je utjecaj uglavnom negativan. Dopuste da negativnost uđe u sve pore njihova života. Da negativnost postane njihova realnost.

Jednostavno odustanu. Prestanu biti tragači svog života. Svog smisla. Odluče ići linijom manjeg otpora. Odluče se za poznato. Jer nepoznato je rizik. U njemu žive svi strahovi. A nije se lako sa strahovima suočiti. Nije lako biti sam i krenuti neistraženim putem. Nije lako uhvatiti hrabrost i vjeru pod ruku i stvoriti vlastiti put.

I tako ljudi odustanu od života, od sebe, od svoga sna, od svoga smisla...

Znam...teško je vjerovati u sebe, pogotovo kada nitko drugi ne vjeruje. Nije lako gristi i boriti se te nastojati oživjeti svoj san i na kraju ga i živjeti. No, baš zbog toga što nije lako, nije li u tome čar i izazov života. Misterij života. Njegova dragocjenost i raznolikost. Prečesto zaboravite na sebe i ljepotu svog života radi nekakve realnosti. Često nametnute. I u cijeloj toj priči zaboravite - biti.

No da Vam kažem, sve ono što želite nalazi se na drugoj strani. Na drugoj strani straha. I kada se odlučite suočiti sa njim, tada je sve moguće. A najljepše od svega jest što, kada shvatite da je sve moguće, počnete se vraćate svome smislu. Svrsi svog postojanja. Kada to razumijete i zakoračite u tom smjeru, tada ćete uspjeti ispuniti svoj puni potencijal. I biti ćete sretni. A nije li to ono čemu težite? Sreća. Svi tragamo za njom, a nalazi se u nama.

Kada spoznate da možete i da Vas samo vlastite misli i uvjerenja spriječavaju da živite svoj smisao, tada možete nešto promijeniti. Samo Vas jedna misao, jedno uvjerenje dijeli od života kakvoga želite živjeti. Sve je u promjeni. Ali ne u tuđoj, ne u promjeni vanjskoga svijeta. Već u promjeni koja počinje u Vama samima. Stoga promjenite uvjerenja o životu koja Vam ne služe. Jedina osoba koja Vas blokira ste Vi sami. Zbog toga ne radite i ne živite ono što volite i želite. I apsolutno nitko drugi nije odgovoran za to.

Često spominjem preispitivanje samoga sebe. I to svakodnevno. Jer jedino tako možete probati shvatiti sebe i krenuti u pravome smjeru. Vaše emocije su kompas. Na Vama je samo da ih slijedite i doći ćete do vlastitog izvora i smisla. Kada se odlučite uskladiti sami sa sobom. Kada odlučite vjerovati sami sebi. Kada počnete vjerovati u sebe.

Kažu da većina ljudi umire sa 25 godina, a bivaju zakopani sa 75 godina. A Vi? Jeste li živi ili životarite? Uživate li u svakom trenutku života vjerujući u sebe i svoje snove te radeći na njima? Ili ste praktički već jednom nogom u grobu?

Možda su Vam ova pitanja malo apstraktna, stoga evo Vam par jednostavnih. Zapitajte se i sebi odgovorite sljedeće:

''Jesam li rođen kako bih plaćao račune i radio posao koji ne volim?''

''Zar je to sve što mi život nudi?''

''Zar je to sve što mogu dati životu?''

Ja znam da niste. Znam da možete više. No, nije bitno što to znam ja, bitno je da li Vi to znate.

Želja mi je...želja mi je da se usudite. Da krenete. Svaki dan maksimalno iskoristite. Pamtite svaki uzdah. Doživite. Iskusite. Suočite se sa strahovima. Živite svoj san. Ispunite svoj potencijal. Živite sreću. I na kraju, da budete sigurni kako ste posjedovali svaku sekundu koju Vam je ovaj svijet dao na dlanu.

To su moje želje. A što želja zna što je nemoguće.

Vaš Life Coach Ursula