SVE ŠTO SAM NAUČILA

Ovaj tekst je bio objavljen na drugom portalu, no pošto ga tamo više ne možete naći, odlučila sam ga objaviti ovdje.

Sve ono vrijedno što sam naučila bilo je vezano za život. Okolnosti, ljudi i situacije pomiješane sa emocijama i očekivanjima. Taj magični miks je najbolji životni učitelj.

I kada me pitaju što sam do sada naučila kažem sljedeće...

Naučila sam da možeš voljeti nekoga svim srcem. No u isto vrijeme, to ne znači da će ta osoba isto osjećati prema tebi. To jednostavno nije do nas. Do njih je. I koliko god da nam je stalo do nekih ljudi, oni možda to ne osjete na taj način. Ne dopire ta ljubav do njih. I tu ne možemo učiniti ništa. Tuđa ljubav i pažnja nije u našim rukama niti će ikada biti. Ne moli za nju i ne traži je.

Život me naučio da se povjerenje gradi, a ne poklanja. Uglavnom kada je nešto poklonjeno, uzima se zdravo za gotovo. Ono oko čega se čovjek trudi, to se više i cijeni. Isto tako, kao što se povjerenje gradi i potrebno je vrijeme za to, tako je potrebno i samo par sekundi da se uništi. A razbijena vaza nikada neće biti kao ona čitava. Pukotine su uvijek vidljive.

Naučila sam da se u životu ne broje stvari koje posjeduješ, nego osobe koje imaš uz sebe i koje voliš. I ako povrijediš nekoga, ispravno je ispričati se. Bez izlika i bez prebacivanja krivnje. Kada nekoga iskreno cijenite i volite, tu nema mjesta egu. A riječ ''oprosti'' ponekad znači cijeli svijet. Kako za nas, tako i za druge. Jedan od većih izazova jest oprostiti sebi. Jer živjeti sa krivnjom zna biti destruktivno. Ljudi često zaborave riječi i djela, no ono što nikada neće zaboraviti jest kako su se osjećali uz nas. Pa neka to budu dobri osjećaji. I vrijedna sjećanja.

Biti i živjeti po pravilima svoje duše, a ne po pravilima društva je ponekad teško. No vrijedno je. Nema boljeg osjećaja nego kada živiš ono što jesi. I na tom putu važno je da vjeruješ u sebe pa čak i onda kada nitko drugi neće. I jedino s kim se mogu i smijem usporediti jesam ja od jučer i ja od danas. Uspoređivanje sa drugima ne donosi ništa dobro. Kao što se ne uspoređuju Sunce i Mjesec, jer svatko od njih ima svoju svrhu i sjaji najjače onda kada treba.

Život me naučio da kada osjećam kako više nemam snage, tada baš i trebam nastaviti i gurati. Ja sam vlastiti režiser svog života i od njega imam namjeru napraviti fantastičan film. Za to je potrebno biti iskren prema sebi, pronaći sreću u malim stvarima, iskreno voljeti te ne donositi nagle zaključke i odluke na temelju privremene emocije. Ponekad treba dignuti jedra i otploviti u nepoznatom smjeru. Možda se baš tamo nalaze nove prilike. I istinska sreća. Sve je moguće kada se suočimo sa vlastitim strahovima, pogledamo istini u oči, sebi u dušu i zaplovimo tamo gdje nas vjetrovi nose.

Naučila sam da ne postavljam pitanja čije odgovore ne želim i nisam spremna čuti. Ponekad je dobro nešto ne znati i ne inzistirati na tome. Kada dođe pravo vrijeme za nas, saznati ćemo sve što je potrebno i važno. Preuzeti odgovornost je velika stvar kod postavljanja pitanja kao i kod primanja odgovora.

Život mi je pokazao da zrelost nema veze sa godinama i koliko je netko rođendana proslavio. Svatko raste kao osoba onoliko koliko može i želi. Svakoga je oblikovalo dosadašnje životno iskustvo. Upravo zbog toga dvoje ljudi može gledati u istu stvar i vidjeti nešto sasvim drugo. Poanta je u različitosti. Moja prošlost i okolnosti su utjecale na to tko sam ja danas, no isto tako ja sam odgovorna za to tko ću postati sutra.

Život je prekretnica. On nas uči. Samo mu to treba dozvoliti. U životnoj školi sami sebe ocjenjujemo. Imamo ulogu učenika i profesora. Zato treba biti fer i korektan prema sebi, ali i prema drugima.

I da...nesudi, da ti nebi bilo suđeno.

Vaš Life Coach Ursula