BOG U MENI

''Joj Bože...'' - uzdahnula sam.

''Molim?'' - reče moj otac.

Iznerviralo me to iste sekunde. Shvatila sam to kao superiornost. Iznad svih. Bolji od drugih. Uzvišeni. Moj Ego je svaki put na to zavrištao. Iako to nije zvučalo bahato već kao nešto sasvim prirodno, normalno i simpatično. Ono što me je strašilo jest da je djelovalo istinito.

Potaknuta emocijom koja je izazvana njegovom izjavom, započela sam potragu. Potragu same sebe. Odlučila sam kopati toliko duboko dok ne spoznam zašto dijete u meni toliko vrišti na njegovu izjavu ''Ja sam Bog''. Zbog čega tolika uznemirenost u meni? Što me dira u toj spoznaji? Od čega se krije moj Ego na način da se napuše?

Čitanjem, preispitivanjem i istraživanjem počela sam otkrivati svoju istinu. Na kraju sam shvatila. Biti Bog za mene znači biti moćan i odgovoran za sebe, svoje misli i u konačnici za ovaj život koji trenutno živimo. Mi jesmo Bog. Bog je u nama. Dio nas. Mi smo dio njega. Jedno. Ja ga zovem Izvor. A Vi ga možete zvati kako god želite. To je ionako samo Vaša privatna stvar.

Zašto moć i odgovornost?

Zato jer je velika odgovornost slušati svoje DA, u svijetu koji viče NE. Velika je odgovornost vjerovati u sebe i znati da mogu, kada svi drugi kažu da je nemoguće. Odgovornost je uzeti život u vlastite ruke ne opravdavajući se drugima zašto i kako. Odgovornost je živjeti svoj unutarnji glas. Odgovornost je koristiti tu moć koja nam je dana da stvorimo i živimo život kakav želimo. Veliki je rizik vjerovati i gurati dalje dok ti se drugi smiju. Odgovornost je živjeti po Bogu. Po sebi. Po duši svojoj. Odgovornost je živjeti po pisanim pravilima društva pritom se držeći svojih nepisanih pravila. Odgovornost je izaći iz kalupa u koje Vas društvo stavlja, a ni samo društvo ga se ne drži kada promatramo svakoga pojedinca. Jer biti ukalupljen i nije cilj. Cilj je držati se sebe. Svog puta i svoje duše. Skrenuti sa njega kada to želimo i vratiti se na njega kada je potrebno. Živjeti po željama svojim ali ne biti rob istih. Odgovornost je shvatiti da smo dovoljno dobri i vrijedni ovakvi kakvi jesmo. Da prihvatimo sebe, svoje vrline i mane. Da živimo svoje snove i borimo se za njh. Jer ne bi ih ni imali da ih ne možemo ostvariti. Odgovornost je oprostiti sebi i drugima. Ispričati se. Odgovornost je bezuvjetno voljeti. A najviše od svega, biti zahvalan.

Da...to je sve odgovornost, a i mnogo više. Puno više. Nije mala stvar spoznati te prihvatiti moć i odgovornost za svoj život i sve ono što činimo i ne činimo, te posljedice toga. Nije mala stvar odlučiti živjeti slobododno i samo biti. Svatko je svoj Bog. Kreator svog života. Sudac sam sebi. I nisu bitni drugi već mi sami. Drugi će danas upirati prstom u tebe, a sutra u nekoga drugoga. Tuđe licemjerstvo te se ne tiče. Sebe voli i cijeni. Sebi priznaj grešku, koja je na kraju i tvoje iskustvo, tvoja životna škola. Ne laži sebe već se spoznaj. Slušaj svoj unutarnji glas. Neka te emocije vode.

A drugi?

Oni imaju tri uloge u tvom životu. Da ti pomognu da razumiješ sebe i naučiš o sebi najviše što možeš; da se naučiš oprostu i zahvalnosti te da naučiš bezuvjetno dati i primiti ljubav i razumijevanje.

I za kraj, zna reći moj otac:

''Ja neću umrijeti. Meni je Bog obećao da ću ostati za sjeme.''

Dragi tata, to doista je tako. Nećeš umrijeti. Živjeti ćeš kao trag mudrosti isprepleten jednostavnim a smiješnim izrekama. A ja mislim da se to jedino računa nakon fizičkog odlaska s ovoga svijeta. Dotaknuo si nečiji život. To je zauvijek. To ne umire. Potaknuo si nekoga da razmisli o sebi. Takve stvari ostavljaju dubok trag. Neizbrisiv. I hvala ti na tome.

Vaš Life Coach Ursula