OD STRAHA DO CATWOMAN

Strah je vrag. Tako barem narod kaže. E pa može on doći i iz devetog kruga Danteovog pakla, ali sada ću Vam otkriti nešto o njemu. Možemo ga pobijediti, a moć je u nama.

Strah spada pod negativne osjećaje i koliko god to možda zvučalo nevjerojatno, on ima svoju svrhu. Njegova svrha je zaštititi tijelo od potencijalne opasnosti, bila ona realna (npr. strah koji su osjećali putnici Titanica prilikom potapanja broda) ili nerealna (npr. strah od čudovišta ispod našeg kreveta). Točnije, strah stavlja naš organizam u mod pripravnosti. U tom modu smo oprezniji, više osluškujemo i bolje promatramo ono od čega smatramo da nam prijeti opasnost.

U većini slučajeva, kada se radi o realnoj opasnosti u svim ljudima se pojavljuje strah (osim ako niste Batman, Superman ili Catwoman). E sad, ovisno o pojedincu, taj strah može biti ''samo'' strah ili može prerasti u paniku ili užas. Kada kažem ''samo'' strah onda mislim na to da osoba osjeti strah od određene opasnosti ali i vidi potencijalnu mogućnost izbjegavanja iste. Kada pričamo o panici, tada osoba nije baš sigurna da li može izbjeći opasnost. I krajnji osjećaj, osjećaj užasa (on je definitivno sin Danteovog gospodina Lucifera - stvarno zločesti malac) dolazi kada je osoba sigurna da ne može izbjeći opasnost. O kojoj god razini realnog straha pričamo, ono što je sigurno jest da ostavlja traumatično iskustvo.

S druge strane imamo i fobije. To su isto strahovi, samo što spadaju pod iracionalne odnosno nestvarne strahove. Različiti ljudi imaju različite fobije. Neki imaju fobije od životinja (mačke, pauci, žohari...) neki od prirodnih katastrofa (poplava, potres...) drugi imaju situacijske fobije (strah od letenja avionom, strah od liftova...) a treći imaju dentofobiju - strah od zubara (hvala Bogu moj zubar je tako cool tip da je strah zadnje što bih mogla osjetiti). I tako fobija do fobije, ima ih puno i previše.

E sada, što sa našim strahom? Neki kažu bježi od njega, ja kažem progoniti će te čitav život. Smatram da bi se trebali suočiti sa našim strahovima jer jedino tada im oduzimamo moć koju imaju nad nama. Sada pričam o fobijama a ne o strahovima u realnim situacijama opasnosti. Kada kažem suočiti se, ne mislim na to da ako se bojite pauka, da ga uzmete i pustite da hoda po vašoj ruci i da Vam uz to netko govori: ''Vidiš da ti neće ništa, opusti se!'' Ne. Na taj način ćete se još više bojati. Ono što je relevatno kod ovakvih stvari jest pronaći uzrok straha. Pod tim mislim na: kada je strah nastao, na temelju čega, koja je negativna situacija bila u Vašem životu ključna da Vam stvori traumu koja se manifestirala u taj strah. Kada pronađemo uzrok, tada osviještavamo i radimo na otkanjanju blokade i traume. Tu je vrlo efikasna Wingwave metoda.

No, da sada ne ulazim u detalje metode, ono što sam htjela naglasiti jest da ne zanemarite svoje strahove. Nemojte ih potisnuti. Probajte se suočiti s njima. Oni su dio Vas. Iz vlastitog iskustva govorim da ne postoji veća sloboda nego li ona kada se riješite svoga straha. U tom trenutku Vi postajete Batman ili Catwoman nad svojim strahovima. Oduzimate im moć.

A vjerujte mi, stvarno je super osjećati se kao Catwoman. ;)

Previše ljudi ne živi svoje živote baš zbog toga jer žive svoje strahove. Ono što bi trebali jest putovati prema svojim strahovima i na taj način ih savladati. Jer, kako kaže Ray Bradbury: ''Prvo skočite s litice, a krila stvorite na putu do dolje.''

I za sam kraj, ima jedan film u kojem Will Smith kaže svom sinu:

''Strah nije realan. On je produkt misli koje stvaraš u svom umu...''

Vaš Life Coach Ursula