ŽELIM, TEŽIM, IMAM...ILI MOŽDA NEMAM?!

Već sam par puta pisala na blogu da sami sebi oblikujemo život. Kako razmišljamo takav nam je život. Ako mislimo da nešto ne možemo, onda smo u pravu. Ako mislimo da nešto možemo, onda smo isto u pravu.

Kada pitate ljude čemu teže u životu, uglavnom su njihovi odgovori vezani za materijalne stvari; kuća/stan, auto, motor, dobar bankovni račun. No, jesu li to jedine stvari kojima bi ljudi trebali težiti i koje su im na listi prioriteta?

Nije važno zamisliti u budućnosti veliku kuću ili stan, dobre automobile, idealnog partnera ili veliki bankovni račun. Što nam vrijedi sve to ako mi sami nismo zadovoljni? Što nam vrijedi velika kuća ili stan ako se osjećamo usamljeno? Što vrijedi dobar automobil ako ne znate sami ili s nekim uživati u njemu i vožnji? Što vrijedi simpatičan partner ako ni sami sebe sa 50 ili 60 godina ne podnosimo? Što vrijedi veliki bankovni račun ako ne možemo uživati u njemu jer smo nesretni, umorni i iscrpljeni? I ako imamo to sve, opet čovjek kakav je, traži još i još...nikad dovoljno. Često čujemo kako ljudi koji su bogati materijalno, imaju velike probleme na nekoj drugoj razini. A s druge strane ljudi koji imaju malo, znaju zračiti srećom i ljubavlju. Da je sve u novcu i materijalnim stvarima, ne mislite li da bi situacija bila obrnuta? Naravno, ne generaliziram. Nije uvijek tako...ali po onome što vidimo i čujemo u medijima, možemo zaključiti da je u većini slučajeva tako.

U čemu je onda kvaka? Stvar je u unutarnjem zadovoljstvu. Unutarnje zadovoljstvo ne ovisi samo o vanjskim okolnostima. Čovjek treba biti sposoban pronaći sreću, balans, harmoniju u sebi. Biti u skladu sam sa sobom velik je izazov. Unutarnje uravnoteženo stanje osobe je preduvjet za pozitivno zračenje. Tu leži čovjekova snaga i sreća. Kada posjedujemo unutarnju postojanost u životu.

Što bi bilo da kapitalizam ne postoji? Da je svim ljudima na planeti apsoulutno sve dostupno. Materijalno nema nikakvu vrijednost niti važnost. Što bi nam onda bilo važno? Na što bi onda bili fokusirani? Da li biste tada bili ispunjeni, zadovoljni, sretni? Što je to za čim vapi vaše unutarnje ja? Za čim težite u odnosu sa drugim ljudima i prvenstveno u odnosu sa samim sobom?

Da li ste se ikada zapitali takve stvari?

Mnogi ljudi su predani samo poslu i zarađivanju. I tako im život prolazi...na kraju se nađu u određenim godinama, stanu, okrenu se i shvate da im je život prošao u trčanju za nečim što je zapravo potrošna stvar. Novac. Sad je tu, sad ga nema. Stan/kuća - sad živiš tu, sad se odseliš. Auto/motor - svakih par godina da mi je novi, bolji... I tako, materijalne stvari prolaze i dolaze. Ali unutarnje nezadovoljstvo odnosno zadovoljstvo sa samim sobom i sa osobama oko nas - to stavimo na stand by mode. I tako, starimo a ne primjećujemo da nam i roditelji stare. I onda se nađemo na čudu što su teško bolesni - pa se grizemo zašto nismo s njima imali bolji i kvalitetniji odnos. I onda krene onaj glasić u glavi: ''Samo sam se trebao/la potruditi. Imao/la sam toliko vremena, a nisam ga znao/la iskoristiti.'' Ista priča je i sa partnerima. Želimo da nam partner bude ovakav i onakav. Ali i kad dobijemo to što želimo - pa mogao bi biti bolji. A nikad se ne zapitamo što mi dajemo, kakva smo mi osoba. To nam nije palo na pamet jel tako? Jer nama treba. Samo smo mi bitni. I tako, partneri dolaze i odlaze, jedan za drugim. Jer ne ispunjavaju očekivanja koja imamo od njih. Nitko ne postavlja pitanje sam sebi: ''Što sam i koliko JA spreman/na dati da ovaj odnos profunkcionira i bude kvalitetan?''

No, bez obzira na odnos sa svojim bližnjima i partnerima, što je sa našim odnosom koji imamo sami sa sobom? Da li si možemo zaviriti u dušu i priznati neke stvari? Što nam je važno, koje su naše vrijednosti, kakvo stanje uma imamo a kakvo želimo imati i postići u životu? Jer to su postignuća koja se broje. Biti iskren i otvoren prema sebi. Prihvatiti ono što osjećamo i ono što jest dio nas. Uravnoteženi i mirni ljudi najčešće vrlo jasno mogu odrediti što im je u životu osobito važno. Ti ljudi vrlo rijetko omalovažavaju svoje unutarnje prioritete.

A što je Vama važno a da nije vezano za materijalne stvari? Je li to blizina, hrabrost, ljubav, sreća, identitet, istina, jakost, kreativnost, mir, mudrost, nezavisnost, sklad, nježnost, odgovornost, poštenje, sloboda, uljudnost, uravnoteženost, vedrina, vjernost, zdravlje ili nešto deseto...?

Vaš Life Coach Ursula