POKRENI ME EMOCIJOM

U psihologiji se emocije dijele na primarne i sekundarne. Primarne se javljaju u ranoj razvojnoj fazi, dok se sekundarne tek steknu sa životnim iskustvom. No, ukoliko bih izdvojila dvije ključne emocije, onda bi to bile ljubav i strah. Pokretač ili blokator.

Često pojam ljubavi spajamo samo sa ljubavnim i intimnim odnosom sa našim partnerom. No ljubav je puno širi pojam od toga. On prelazi sve granice te ulazi u sve sfere našeg života. Isto kao i strah. Nije strah ograničen samo na strah od visine, zmija, smrti (ono što najčešće čujemo kod ljudi) već i od neuspjeha, neprihvaćanja, samoće itd. Samo što ovih drugih strahova često nismo svjesni, a možda baš zbog njih ne možemo ostvariti naš puni potencijal. Zapravo blokiramo sami sebe.

No prvo da Vam objasnim kako doživljavamo emocije.

Dogodi nam se određena situacija. Tu situaciju procjenjujemo (kognitivna procjena) te joj dajemo smisao odnosno vežemo je za određenu emociju. Kad osjetimo tu emociju u potpunosti, ide tjelesna promjena (ubrzano disanje, povećavanje krvnog tlaka itd.) koju na kraju i izražavamo što se vidi po našem licu, pokretima. Nakon toga ide ponašanje odnosno reakcija na situaciju.

Smatram da je ključno u tom procesu zapravo kognitivna procjena. Sve zavisi kako doživimo, procjenimo, percipiramo situaciju. Svaka osoba drugačije vidi i percipira, stvara drugačiju emociju te reakciju. Baš zbog toga se često i svađamo sa drugima. Teško razumijemo da netko može imati strah od nečega dok smo npr. mi totalno opušteni u toj situaciji. Različitost procjene proizvodi različitu emociju koja zna donijeti nerazumijevanje u nekom odnosu. I tako se mi u različitosti razilazimo.

Emocije su subjektivan način doživljavanja okoline ali i nas samih. Baš zbog toga često ne prikazuje realnu sliku stanja i situacije. Tako npr. kada smo zaljubljeni, ne vidimo mane osobe koju volimo jer je idealiziramo. Tako je i kada osjećamo neku negativnu emociju prema nekome. Tu osobu odlučimo tako doživljavati i odbijamo vidjeti njezine vrline. A zapravo, svi ljudi su dobri za same sebe. Samo je pitanje koliko ''su dobri'' za nas i kako mi doživaljavamo njih, njihove namjere i energiju.

No da se ja vratim na ljubav i strah...

Kada radite ono što volite, to u Vama pokreće pozitivnu emociju. Ja to nazivam ljubav. Ljubav prema onome što radite. Tada je sve moguće. Jer ljubav ima visoku vibraciju i energiju te pokreće još pozitivne energije te je privlači. Ljudi koji rade ono što vole sa sigurnošću, vjerom u sebe i u to što rade, često znaju imati fantastične rezultate u svom radu. Zbog toga jer nemaju strah. Ne razmišljaju negativno i ne vežu negativnu emociju (npr. strah od neuspjeha) za svoj posao. Osjećaju čistu ljubav i to im iznova otvara nova vrata.

S druge strane znam mnogo ljudi koji osjećaju ljubav prema svom poslu no konstantno su u grču. Jer su popraćeni određenim strahovima i drugim negativnim emocijama. I zato sami sebe blokiraju. Bili bi uspješni, no sebi to ne dopuštaju. Možda Vam ovo čudno zvuči, no kada shvatite da je sve oko nas energija, pa tako i jedna obična misao koja proizvodi određenu emociju, onda Vam se same od sebe stvari počnu slagati i postanu Vam jasnije.

Sa čistom ljubavi, sigurnošću i vjerom u sebe - nema greške. Sa sumnjama u sebi, negativnom emocijom, niskom vibracijom i energijom - imamo blokadu.

Kada ste bili mali vjerovovali ste u Djeda Mraza i to je proizvelo cijelu sreću vezano za Božić. Ako ste mogli u njega vjerovati 10 godina i biti sretni, onda možete u sebe vjerovati barem pet minuta. Pa da vidite kakva će se čuda početi događati.

Vaš Life Coach Ursula